Home

Furiozna glumačka igra, žongliranje desetinama likova, skokovi iz komičnog u tragično…rijetko kome je uspjelo tako uspješno nositi se s izazovima remek-djela nobelovca Daria Foa. Ni kazališni znalci ni šira publika nisu ostali ravnodušni prema uprizorenju redateljice Lee Delong i izvedbi Dražena Šivaka. Bravura i virtuoznost umjetnika u službi smijeha kao prilike za buđenje.

nagrade

‘Zlatna maska za najboljeg glumca’
Art Trema festa u Rumi

Specijalna nagrada na
Festivalu malih scena i monodrama u Sarajevu

Nagrada publike
na festivalu TIFBU 2019.

Nagrada za najbolju mušku ulogu
Dani satire, Zagreb

Glavna nagrada,
Be:femon festival, Bečej

Najbolja monodrama,
Festival monodrame, K. Toplice

Posebno priznanje
Gumbekovi dani, Zagreb

Tekst: Dario Fo
Prevoditeljica: Tatjana Peruško

Redateljica: Lee Delong

Igra: Dražen Šivak

Glazbenik: Igor Dorotić

Svjetlo: Vesna Kolarec

Dizajn: Klarxy

Producentica: Jana Šivak
Produkcija: Grupa
Koproducent: Triko Cirkus Teatar

kritike

  • “Kako je lijepo vidjeti glumca koji na sceni suvereno vlada svojim glasom, gestom i pokretom. Gledali smo majstore monodrame kao što su Pero Kvrgić, Fabijan Šovagović ili Ljuba Tadić, u novije vrijeme to je Vilim Matula, ali mnogo ih više u samom vrhu i nema. U monodrami ‘Mistero Buffo’, prema tekstu Darija Foa i u režiji Lee Delong, gledali smo Dražena Šivaka kao takvog glumca bez mane, koji je na savršen način iskoristio sve svoje artističke alate. ‘Mistero Buffo’ istinska je umjetnost jednog glumca.
    U toj su se predstavi susrele sudbine troje ljudi: jednog genijalnog i angažiranog pisca, jedne strpljive i promišljene redateljice i jednog suptilnog i posvećenog glumca. Netko je rekao: pamet, talent i sloboda osnova su svakog dobrog kazališta.”

    BOJAN MUNJIN

    Novosti
  • “Veličanstvena razornost smijeha. ‘Mistero Buffo’ je visokom vrijednošću predstave izniman događaj u zagrebačkom kazalištu, jedna od najvažnijih i najboljih predstava čitave zagrebačke kazališne sezone.”

    TOMISLAV KURELEC

    kazaliste.hr
  • “Šivak na sceni pršti od entuzijazma i inzistira na tome da je entuzijazam vrsta dara kojim se može preživjeti svako političko nasilje.
    Sat vremena predstave prolazi u dahu, a užitak gledatelja nije samo u glumčevoj formalnoj vještini transformacije, nego i u načinu na koji slavljenički ton učas preobrće u njegovu radikalnu, kritičku suprotnost.
    Za mene je Šivakova predstava nešto što ulazi u antologije domaćeg teatra već i po samom intenzitetu kojim ovaj glumac odbija logiku političkog licemjerja koja se toliko često vezuje za glumačku profesiju.”

    NATAŠA GOVEDIĆ

    Novi list
  • “Posvećen, ludičan i ludističan, lucidan glumac, Šivak pred publiku staje otvorena lica, igrajući se i hrabro se poigravajući klaunovskim položajem otvorene, ranjive nesavršenosti, „ne skrivajući se iza vještine“, koju ima na vrhunskoj razini, i glede govora i s obzirom na tijelo, mimiku, gestu, grimasu, glazbu, pjevanje.
    Šivakov je Mistero Buffo čudesan, čudnovato fascinantan: ujedno visoko estetiziran i komičan, namijenjen kazališnoj eliti i malim ljudima, lud od smijeha i bolan do suza, oštar prema političkim pitanjima i blag prema slabostima puka, farsičan i tragičan, groteskan i dramatičan. Istodobno mio i šarmantan i dubok i tajanstven.
    Karizmatičan glumac, disciplina pokreta, govora i pogleda i snažna poruka predstave koja ulazi u gledalište i prenosi se izvan teatra svrstavaju Mistero Buffo u pravi kazališni događaj.”

    M. MUHOBERAC

    Vijenac
  • “Grandiozna kritika dubina u kojima smo se našli. ‘Mistero Buffo’ je izuzetno zgodan, šarmantan i precizan prikaz moralnih dubina u kojima smo bili i ostali, ali i pokazatelj da izvrsnošću ipak možemo isplivati iz njih, barem nakratko…
    Dražen Šivak u potpunosti je zavladao scenom, i to ne snagom scenske energije, neprekidnim napadima humornim strelicama, pretjeranim emocijama, niti šarmantnom komunikacijom s publikom, već preplićući sve te i još mnoge dodatne elemente, stvorivši savršen omjer za izuzetan izvedbeni doživljaj.”

    IGOR TRETINJAK

    Kritikaz
  • „Dražen Šivak je majstor, posvećenik, glumac. U vatri i miru. Kaljen mnoštvom tehnika istovremeno, istinit, potresan, smešan, ciničan, autociničan i prvenstveno hrabar (…) Kao potraga za smislom svakog pravog umjetnika…“

     

    Žiri Be:femon festivala monodrame

    obrazloženje Glavne nagrade
  • Ne postoji veće glumačko čistilište od monodrame. Pazite, nije to pakao, baš čistilište, a svaki od tih junaka na putu za raj, ulazi dobrovoljno. Samo najbolji, oni koji rade na ‘pogon’ istinskog glumačkog predanja, a koje bi se u nekom znanstvenom eksperimentu moglo izmjeriti količinom znoja kojom natope svoj kostim, pobjedonosno izađu iz zamke koju su sami stvorili. I onda tako svaku večer iznova. Baš zato je znakovita scena koju ovaj glumac odglumi kao Mistero buffo, scena u kojoj Bog poljubi propalog zemljoradnika kako bi od njega stvorio glumca. Čini se da je do poljupca zaista i došlo, da je Bog poljubio baš njega, jer nezamislivo je da bi on u ovom životu mogao raditi bilo što drugo.

    obrazloženje žirija Dana satire, 2020.g.

  • „Scenska igra jednog glumca – Dražena Šivaka (uz diskretnu pomoć jednog muzičara) priredila je publici festivala DESIRÉ urnebesni komični spektakl i salve smeha.  

    Šivak, kao svaki pelivan, igra graciozno i vešto žonglira između tragedije i komedije.

    Ludost i lucidnost ovog komada, kao i njegova oštra kritičnost i nesuzdržavanje glumca da gledaocima saspe punu istinu u lice (u tim trenucima uvek su svetla u gledalištu upaljena), oduševila je publiku koja je Dražena Šivaka, špilera, nagradila gromkim aplauzom, koji nije imao kraja. Možda još uvek traje.“

    hocupozoriste.rs

    hocupozoriste.rs

Radost igre za mene je pobuna. Pobuna protiv vlastite umišljenosti, važnosti. Izlazak iz tople gomile u kojoj se skrivamo, mišljenjima, stavovima, pozicijama. Radost bivanja ruši red koji kaže da smo glupi i naivni kad smo sretni, jer tek kad smo zabrinuti i ogorčeni mi pokazujemo svoju inteligenciju i snagu. Kad zahvalno uživamo u životu, mi smo površni, kaže taj red.
Kada se počnemo smijati, naš se stari poredak na trenutak srušio. Mi smo poneseni novom perspektivom, potpuno drugačijom od one na koju smo navikli. U toj navali mi vidimo stvari drugačije i one dobivaju svježinu, poput buđenja iz sna. Zato se smijeh i želi kontrolirati, jer onaj tko kontrolira smijeh, kontrolira i ljude, držeći ih u snu.
Najozbiljnije među nama zato treba držati na oku; onom oku koje se smije.
Kada uživam u radosti igre, životne ili scenske, pristajem na prolaznost, ne opirem joj se. Pristajem da postoji samo ovaj trenutak sada između nas, uzimajući ga cijelog. I kao što su to radili glumci, klaunovi i ostali prije mene, tako i sada u toj igri prolaznog trenutka skrivamo ono što je neprolazno. To intimno iskustvo neprolaznog svatko nosi sam za sebe.
U toj igri, buđenju, postajemo lucidni razotkrivajući svijet bez neke namjere, samom igrom. Naša novopronađena inteligencija više ne ovisi ni o čemu i ni o kome.
Zato se i ja, odužujući se onima prije mene, a iz ljubavi prema toj iskri koju želim održati živom, bacam u ovu igru u kojoj umjesto straha, radost postaje svjetionikom.
„Daj da svi prasnu u smijeh, i neka se u smijehu rasprši svaki strah!“

-Dražen Šivak

ŠTO DARIA FOA DANAS ČINI DRAGOCJENIM?

Gospodin Dario Fo je mrtav, jednako kao i građanski pokreti šezdesetih i revolucija. Ili smo barem tako mislili… žuti prsluci, 1% najbogatijih, pokret MeToo, nastavak zabrane kontracepcije, pobačaja…? Mistero Buffo krikom poziva da stanemo na daske i damo inteligentni komični oblik općem bijesu “malog čovjeka”. Dok naše postojanje na ovom planetu izdiše, političko-industrijsko-vojna oligarhija nastavlja bacati dimne zastave ne bi li masama odvukla pažnju. No dižu se glasovi, a glas Daria Foa kao i uvijek oštar je poput britve.

Iako su svih devet komičnih misterija i sve četiri pasionske igre čisti biseri, Rođenje glumca*, Lazarovo uskrsnuće i Bonifacije VIII danas smatram ključnima. Rođenje glumca brutalna je priča o gubitku i uništavanju autoriteta. Moćnici nasilno uništavaju cjelokupno postojanje siromašnog nevinog čovjeka. Slijedi iskupljenje obzirom da se klaun rađa kroz patnju. Glumac odražava bezdušne sile i prisiljava nas da se zapitamo o stanju ljudske vrste. Baš kao i Saturday Night Live, Randy Rainbow, Jon Stewart, Steve Colbert i bezbrojne druge instance, glumac nam – suočenima s distopijom – daruje smijeh. Smijeh nas uzdiže. Smijeh osvjetljava nezamislivo.

Lazarovo uskrsnuće ruga se nemogućnosti masa da shvate božansko, čak i kad im je pred nosom. Beznačajno ima prednost pred esencijalnim. Istina ogoljena stoji pred nama, dok se mi pozivamo na lažne vijesti. Nemilosrdno nagomilavanje medijskih podataka, kao neizbježan fenomen, otupjelo je našu sposobnost razabiranja ključnog.

Bonifacije VIII izravna je optužba Crkve zbog odsustva svetosti, zbog bogatstva i moći. Zbog korupcije, bezbožnosti, novčanih interesa i neizrecivog nedostatka svetosti Crkva gubi mlađe, liberalnije generacije.

Nalazimo se na prekretnici.

Kroz karneval Daria Foa možemo iznova definirati status quo, pojam poretka, žrtve, definiciju glumca, te od čega je sazdana publika.

*tal. giullare – lakrdijaš, klaun, srednjevjekovni putujući glumac

-Lee Delong

raspored izvedbi